Podkarpatska Rus' (Rutenija), danas Trans-Karpatska regija Ukrajine

Rusini u svijetu

Računa se da Rusina ima oko 1,6 milijuna u svijetu. Približno 45% rusinskog naroda živi u Ukrajini. Izvan karpatskog rodnog kraja, Rusini žive kao emigracija u susjednim zemljama: 8% u Slovačkoj, 4% u Poljskoj, 4% u Srbiji, Češkoj, Hrvatskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. U Kanadi i Australiji živi oko 1,3% Rusina, dok se najveća zajednica nalazi u SAD-a, gdje živi 38% rusinskog naroda.

Rusini pripadaju slavenskoj grani indo-europskih naroda. Njihov dijalekt klasificiran je kao istočno – slavenski i srodan je ukrajinskom jeziku.  

Rusini u Europi žive na svom povijesnom području u Podkarpatskoj Rusi (Ruteniji), sada Trans-Karpatska regija Ukrajine, koju u VI i VII stoljeću naseljavaju slavenski narodi, poznati kao Bijeli Hrvati. Rusini u Slovačkoj žive u sjevernom djelu zemlje, poznatoj kao Prešovska regija, a iz tih krajeva su doselili i naši pretci.

Brdski kraj Podkarpatske Rusi nije dozvoljavao značajniju agrarnu djelatnost, niti industrijalizaciju, pa su Rusini bili prisiljeni raditi u susjednim državama kako bi preživjeli, ili su se, „trbuhom za kruhom“, selili u bogatije zemlje po cijelom svijetu.

U Austro-Ugarskoj državi, za vrijeme Marije Terezije, prvi Rusini sa Hornjice(tako Rusini nazivaju stari kraj),doselili su 1745. godine u tadašnju Doljnju Ugarsku u Backu (u današnjoj Vojvodini) u mjesto Ruski Krstur.

1763. godine naseljavaju Kucuru. Proces naseljavanja trajao je 50 godina. U tim mjestima stvorila se okosnica pučanstva koje je odlučilo zauvijek ostati na tim prostorima. Izgradili su crkvu i školu jer su dolazili kao pismeni ljudi te su htjeli nastaviti školovanje i vjerski život kao što su to imali u starom kraju.

Zbog visokog nataliteta, ( pučanstvo se povećavalo brže no što se moglo doći do obradive zemlje) Rusini se iz Krstura i Kucure sele u Srijem i Hrvatsku. Rusini u Hrvatskoj prvo naseljavaju Petrovce 1831. godine a zatim i Mikluševce oko 1840. godine. Na prijelasku iz XIX u XX stoljece, doseljavaju se i u Rajevo selo, Piškorevce te Donje Andrijevce. Idustrijalizacijom nakon Prvog, a posebno nakon Drugog Svjetskog rata, sele u veće gradove. U Hrvatskoj najviše u Vukovar, ali takoder i u Zagreb, Rijeku, Vinkovce i Osijek.